Slikar u grafičkom dizajnu

Još jedan važan doprinos istraživanju dosad neobrađivanih dizajnerskih opusa domaćih umjetnika prezentiran je u galerijskom prostoru Hrvatskoga dizajnerskog društva. Riječ je o izložbi Boris Dogan – slikar u grafičkom dizajnu Lovorke Magaš Bilandžić, autorice okrenute otkrivanju upravo takvih nezapaženih dionica umjetničkih djelovanja. Izložbom otvorenom 14. prosinca obilježena je i stota godišnjica rođenja Borisa Dogana, jednog od najvažnijih predstavnika hrvatske likovne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Jaka je simbolika sadržana već u izboru naslova – svojevrsnoj igri riječima. Naime, Dogan je širokoj javnosti pretežito poznat kao slikar, a ovom izložbom prvi se put predstavlja njegov dizajnerski opus. U njemu se zapaža i doza slikarskog rukopisa – on je slikar s profesionalnom karijerom grafičkog dizajnera, ali i grafički dizajner čiji je izričaj itekako slikarski. Naslovna je ideja u prostoru realizirana velikim brojem radova Borisa Dogana, skladno postavljenima, uzimajući u obzir prostorna ograničenja, koja su u ovom slučaju prihvaćena i pretvorena u mogućnosti strateško-tematskog prezentiranja. Izložbom se doista, u različitim medijima, iščitava njegova praksa grafičkog dizajna, prošarana vlastitim slikarskim tendencijama. Postav izložbe potpisuje, uz autoricu izložbe Lovorku Magaš Bilandžić, Marko Golub.

Iz postava izložbe u Hrvatskom dizajnerskom društvu

Autorska božićno-novogodišnja čestitka / Ljubaznošću Petra Smiljanića

Razvoj grafičkog rukopisa

Prvo je to studiozno prikazivanje dizajnerske strane umjetnika – svoj grafički dizajn Dogan je za života samostalno izlagao svega dvaput. Ovom su retrospektivom različiti segmenti njegova dizajnerskog djelovanja izloženi u nekoliko tematskih cjelina i brojnim medijima, pa su tako na izložbi prikazani originali izložbenih, kazališnih i propagandnih plakata, zatim oprema knjiga i časopisa, programskih knjižica, kalendara i čestitki.

Izlošci iz cijele Hrvatske okupljeni izložbom rezultat su višegodišnjeg iscrpnog istraživanja autorice koja je dosad detektirala više stotina različitih knjiga kojima je naslovnice ilustracijama opremio Dogan. Na izložbi je, pretežito u samu središtu prostora, prezentirano više od stotinu naslova uglednih izdavača poput Matice hrvatske, Epohe i Zore. Postavljanjem velikog broja knjiga jednih do drugih dobro su vidljivi razvoj i raznolikost Doganova grafičkog rukopisa – od pročišćenih vizuala iz 1950-ih do geometrijskih i ornamentalnih, odnosno narativnih prikaza, s gotovo stalnom, akcentnom, uporabom boje. Njegov se grafički izričaj, kao i slikarski, kreće između apstrakcije i figuracije, realnost je apstrahirana, pa se tako njegovi radovi često doimaju nadrealnima. Razvoj umjetnikova rukopisa u opremi knjiga iščitava se i u uporabi istih motiva drukčijim načinima prikazivanja – primjeri su sjajnih usporedbi integracije kružnih elemenata naslovnice Uspomena iz djetinjstva i mladosti Ernesta Renana iz 1958. i Inkvizitorija Roberta Pingeta iz 1966, gdje umjetnik iz prvotne stroge geometrije prelazi u slobodnom rukom crtane krugove i prvom primjeru u potpunosti kontrastnu atmosferu.

Pamela S. Richardsona, sv. 1, Zora, 1970.

Kreiranje dječjih svjetova

Dovitljivost je još jedna od karakteristika često karikaturalnih apstraktno-figurativnih Doganovih grafika. Maštovitost i humorističnost posebno su naglašene u Horoskop kalendaru 1878–1978. koji je Dogan 1977. oblikovao u suradnji s Fadilom Hadžićem, a ničim ograničena imaginacija prisutna je i u božićnim i novogodišnjim čestitkama. Likovni je postav na zidovima „razbijen“ ekranima s prikazima digitaliziranih listova spomenutog kalendara i ilustracija iz osam dječjih knjiga. Četrdesetogodišnje umjetnikovo likovno stvaralaštvo obuhvaća i oblikovanje knjiga te periodike za djecu, a za ta likovna rješenja često je bio nagrađivan. Izvrstan primjer kreiranja dječjih svjetova izložene su ilustracije iz „zabavno poučnog lista za djecu“ Smib.

Osim knjižne građe, velik dio izložbe zauzima oblikovanje plakata. Na početku, uz uvodnu legendu, izloženi su Doganovi plakati propagandne tematike, od kojih je vjerojatno najčešće reproduciran Mladost – stvaralaštvo – socijalizam iz 1963. Ti su izlošci izvanredan primjer Doganova posezanja za još jednom tehnikom – fotomontažom – pri čijoj je izradi umjetnik nerijetko preuzimao dijelove fotografija Toše Dapca. Plakatni friz nakon propagandnih sadržava plakate napravljene za brojne druge naručitelje, pa su tako izložena rješenja za Festival dramskih amatera Hrvatske iz 1962. godine, zatim programske knjižice za predstave Cirkus i Barun Trenk iz 1964. i 1965, a isto tako i za pjesničku manifestaciju 22. Goranovo proljeće te Izložbu skica u Umjetničkom paviljonu 1972. Najveći korpus kazališnih plakata čine oni nastali za kazalište Komedija. Doganova grafička produkcija bila je nedvojbeno jako tražena, i to u najrazličitijim kulturnim i političkim krugovima. Izbor izložaka iz kategorije opreme plakata potvrđuje njegova bogata variranja između apstrakcije i figuracije te stilizacije i naracije.

Studiozan posao istraživanja dosad neobrađene, a toliko opsežne, grafičke dionice likovnog stvaralaštva Borisa Dogana rezultirao je izvanrednom retrospektivom koja svjedoči o kvaliteti i bogatstvu njegova izričaja. Prilika je to da se javnom sjećanju na umjetnika slikara pridoda i njegova desetljećima zaboravljena djelatnost grafičkog dizajniranja. U bijelom galerijskom prostoru Doganove su ilustracije i grafike došle do punog izražaja – količina izložaka, boja i karakter preplavili su interijer – dok za cijelo jednomjesečno trajanje izložbe fotoportret Borisa Dogana posjetitelje suptilno nadgleda sa zida galerije.